Wednesday, June 17, 2009

KOMEMORACIJA - GRB DVA HERCEGA

Grb Dva Hercega je nastao iz razgovora na jednom od foruma o bosanancima i necim novim sto bi moglo predstavljati kao osvjezenje. posao sam od ideje da su oba Hercega kroz bosansku historiju svoju velicinu ugradili u postojanje bosne i sigurno je da oni nisu podrzali bosansku drzavnost prica o bosni bi sigurno bila drugacija. nastranu sve unutrasnje nesuglasice pa i pravi mali ratovi (cak je Herceg Hrvoja uticao na izbor i svrgnuce jednog bosanskog kralja, Ostoje, i doveo drugog, Tvrtka II; Herceg Kosaca sklapa saveze sa Alfonsom od Aragona i Turskom carevinom kroz svoje nesuglasice za bosanskom krunom i rado prihvaca bosanske bogumile kada su ovi bili istjerani po naredjenju pape, znaci i te unutrasnje nesuglasice su bile uvezene izvana i njegova borba je ustvari bila zastita bosanskog stanovnistava pa samim time i bosne), sve je to bila borba za prevlast unutar kraljevine, ali su na kraju svoju odanost svojoj zemlji uvijek pokazivali kada je bosni zatrebalo.
sjedinjenjem njihova dva grba sam napravio komemoraciju na postojanje i djelo obojice bosanskih velikana i jednostavno ga nazvao Grb Dva Hercega.



komemorativni grb je mjesanog oblika grbova Herceg Hrvoje i Herceg Kosace. crvenobijele dijagonale su sa grba Herceg Kosace a gornji zaobljeni dio grba i dvije horizontalne linije, kao i bijela pozadina zajedno sa rukom i isukanim macem u napadu na lava su sa grba Herceg Hrvoje. jedini dodatak je zaobljeni trokut u centru koji odvaja bijelo polje od crvenobijelih dijagonala.
komemorativni grb Dva Hercega je priznanje ove dvojice velkana kroz nasu historiju i zahvalnost za podrsku svojoj zemlji kada god je to trebalo da se pokaze. bosna nikada nesmije da zaboravi svoju historiju i sve one koji ugradise sebe u njeno postojanje, kao sto nesmijemo zaboraviti sve one koji su kroz tu historiju zbog licnih interesa postajali sluge porobljivacima bosne.

Hrvoje Vukčić Hrvatinić

Hrvoje Vukčić Hrvatinić (Kotor, danas Kotor Varoš, oko 1350 - ?, 1416), hrvatski ban, veliki vojvoda bosanski i herceg splitski.

Hrvoje Vukčić Hrvatinić

Najstariji sin vojvode Vukca Hrvatinića. Spominje se prvi put u ispravi iz 1376. kao knez i vjerni vitez ugarskoga kralja Ludovika I Anžuvinca. 1380. kralj Tvrtko I Kotromanić dodijelio mu je naslov velikoga vojvode i darovao posjede u župi Lašvi. Nakon smrti kralja Ludovika I sudjelovao u dinastičkim borbama kao protivnik kralja Sigismunda Luksemburgovca i bio pristaša Ladislava Napuljskoga, koji mu je povjerio na upravu banovine Dalmaciju i Hrvatsku 1391. Utjecao je na izbor Stjepana Ostoje za bosanskoga kralja 1398. Nakon krunidbe u Zadru za ugarskoga kralja (1403), Ladislav Napuljski postavio je Hrvoja za glavnog namjesnika u Ugarskoj, Hrvatskoj, Dalmaciji i Bosni te ga imenovao hercegom splitskim, darovavši mu uz to ostrva Brač, Hvar i Korčulu. Otada je Hrvoje nosio titulu herceg Splita, potkralj Dalmacije i Hrvatske, veliki vojvoda bosanski i knez Donjih kraja.

Došavši u sukob s kraljem Ostojom, utjecao je na njegovo svrgavanje s prijestolja i izbor novog bosanskog kralja, Tvrtka II. Kotromanića 1404. Na upravu je dobio Srebrenicu i Drijeva. Ostojino svrgavanje izazvalo je napade Ugarske. U Bosni se pod Hrvojevim vodstvom stvorio pokret protiv Ugarske i kralja Sigismunda Luksemburgovca. Nakon Sigismundove vojne intervencije 1408. i pokolja bosanske vojske kraj Dobora, Hrvoje je prešao na Sigismundovu stranu. Pritom je zadržao dotadašnje časti, upravu nad Splitom, naslov hercega te upravu nad mnogim gradovima, medu njima i Požegom.

Hrvoje je bio prisutan na turniru evropskih vladara i velikaša u Budimu 1412. Tamo je ostavio snažan i upečatljiv izraz među savremenicima. Hrvoje je bio član Zmajevog reda. Svojim postupkom, napadom na posjede Sandalja Hranića Hrvoje je došao u nemilost kod ugarskog vladara. Nakon mnogih sukoba Sigismund je oduzeo Hrvoju župu Sanu, ostrva Brač, Hvar i Korčulu, a Split uzeo pod svoju zaštitu. Hrvoje je tada zatražio pomoć nezadovoljnih bosanskih velikaša i Osmanlija. Neopravdano mu se pripisuje 'slava' da je doveo Osmanlije u Bosnu. Ugarska vojska bila je poražena u Lašvi 1415, što je otvorilo put osmanskomu prodoru u Bosnu, a sljedeće godine Hrvoje je umro. Hrvatinići više nisu imali takvog dominantnog predstavnika u Bosni.

Hrvojeva udovica, Jelena Nelipčić, udala se za kralja Ostoju i tako Bosanskom kraljevstvu donijela dio Hrvojevih posjeda.

Hrvoje je kovao vlastiti novac; "krstianin" Hval izradio je po njegovoj narudžbi iluminirani ćirilski rukopis, poznat kao Hvalov zbornik (v. bosančica), a glagoljaš Butko prepisao — Hrvojev misal.


Stjepan Vukčić Kosača

Stjepan Vukčić Kosača (?, oko 1404.- ?, 22. maja 1466.), sin kneza Vukca Hranića, veliki vojvoda bosanske države. Nećak i nasljednik Sandalja Hranića Kosače od 1435, najistaknutiji među Kosačama. Po smrti strica vodio borbu za očuvanje nasljeđa Kosača. U sukobu sa Pavlovićima preoteo vojvodi Radoslavu Pavloviću njegove južne posjede na području Trebinja 1438. Od 1440. do 1443. proširio je vlast na Omiš, Završje (ili Tropolje), Poljica, Gornju Zetu, Bar, Trebinje i Klobuk. Ženio se tri puta. Prva žena bila je Jelena, zetska princeza iz kuće Balšića. Imao je petero djece - Katarinu Kraljicu Bosne, Stjepana, Vladislava, Vlatka i Maru. Njegov sin Stjepan Hercegović je u 20. godini primio Islam i postao veliki Ahmed paša Hercegović. Ugrožen od Mlečana i zetskoga vojvode Stefana Crnojevića, koji su mu ubrzo zatim oteli Bar, Gornju Zetu i Omiš, pomirio se s bosanskim kraljem Stjepanom Tomašem, s kojim je do tada ratovao. U znak pomirbe pristao je na udaju kćeri Katarine za bosanskog kralja (1446).

Dobijanje titule - Herzog

Godine 1448. priklonio se Osmanlijama i srpskomu despotu Đurađu Brankoviću u napadu na bosanskog kralja i proglasio se hercegom. U toku trećeg braka, sa bavarskom princezom Cecilie u korespodenciji je koristio njemačku transliteraciju njegove titule Vojvoda - Hercog (što je, u narodnom jeziku, evaluiralo u 'Herceg'). Teritorij pod njegovom vlašću, od tada poznat pod imenom herceštvo od Sv. Save Hercegovina, protezao se od Lima do Cetine i od Rame do Kotorskoga zaljeva. Na tom je prostoru bio poput samostalnog vladara. Herceg Stjepan stolovao je u više rezidencija, najčešće u dva grada - ljeti u Blagaju a zimi u (Herceg) Novom. Težnje za gospodarskim osamostaljenjem došle su do izražaja i u njegovim naporima da grad Novi razvije u pomorsko i trgovačko središte (1449. osnovao je radionicu sukna). Pritom je izbio rat s Kotorom i Dubrovnikom, koji je trajao 1451-54. Drugi konavoski rat, a u njega su se upleli i hercegovi protivnici (kralj Stjepan Tomaš, hercegov sin Vladislav Hercegović Kosača, vlastela Vlatkovići i pojedini hercegovi vazali). Osmanska vojna pomoć upućena hercegu pokolebala je njegove protivnike pa se 1453. pomirio sa sinom Vladislavom, a 1454. s Dubrovnikom. Pošto su Osmanlije počeli upadati u njegovu zemlju, pomirio se i s novim bosanskim kraljem Stjepanom Tomaševićem (1461). Nakon pada Bosne 1463. njegove su zemlje postupno, od 1465., osvajali Osmanlije (Hum i Podrinje) i Mlečani (Neretvansku krajinu). Potkraj života vlast mu je bila svedena na usko primorsko područje s gradom Novim, koji su Osmanlije zauzeli 1482. Herceg Stjepan Vukčic Kosača preminuo je 1466. godine. Po osmanlijskom osvajanju posjed hercegove zemlje dobio je ime Hercegovina. Kroz dalji razvoj hercegovačke historije obim područja Hercegovina se mijenjao,a održao se do danas. Juzni dio današnje Bosne i Hercegovine svoj naziv duguje hercegu Stjepanu Vukčiću Kosači.

obje biografije su preuzete sa wiki stranica.

No comments:

Post a Comment